Najhrabriji sinovi naše zemlje su u podstanarima, rade za dnevnicu, odgajaju djecu u neimaštini, pod stalnim su stresom, što ih nerijetko košta života.
Muharem Fišo, ministar za boračka pitanja KS-a, svakodnevno, pored osam sati rada u kancelariji, sate i sate provodi u druženju sa njima.
Odlazi u njihove domove, pokušava pronaći način za rješavanje problema, ali, nažalost, bez sistemske podrške to je nemoguće.
Previše se problema nagomilalo da bi se preko noći moglo sve riješiti.
Socijalno poduzetništvo
- Većina demobilisanih boraca ima od 45 do 60 godina.
Ostali su bez posla, firme su im propale.
Stručno obrazovanje najčešće je vezano za industriju i to tekstil i tešku industriju.
Radili su u Žici, Dalekovodima, Alhosu, Sarajevotekstilu, Famosu...
Danas te firme ne postoje, a drugi poslodavci se vrlo rijetko, gotovo nikako, odlučuju da zaposle one koji su na kraju radnog vijeka.
Mi šaljemo preporuke poslodavcima, ali mali je broj onih koji ih zaposle.
Teško je i što nisu ostvarili pravo na penziju, djeca su već stasala, imaju svoje potrebe, a i oni sjede kući i poslije završenih škola i fakulteta godinama traže posao.
Česte su situacije da dođemo u porodicu u kojoj niko ne radi, priča nam Fišo i naglašava da posebno teško pada što ti ljudi osjećaju stid, što su izgubili ponos i dostojanstvo i nemaju hrabrosti druge gledati u oči.
Objašnjava kako su to uglavnom ljudi koji su navikli živjeti i raditi, privređivati i sebi i zajednici.
Nemaju velikih zahtjeva.
Bitno im je samo da se ponovo osjete sposobnim, potrebnim i korisnim.
- Nekada ni njihova djeca nemaju razumijevanja, pa često roditeljima prebacuju što im ništa nisu obezbijedili.
Vrlo su teške situacije koje zatičemo na terenu.
Zato sam u ime Ministarstva pokrenuo inicijativu Socijalno poduzetništvo.
Mislim da borci sami sebi mogu najviše pomoći, a jedan od načina je i otvaranje zadruga.
Boračke zadruge mogu imati brojne djelatnosti, među kojima su i intelektualne i računovodstvene usluge, promocija, marketing, turizam.
Pokrenuli smo i neke procese osnivanja agencije za ratni turizam.
Na taj način bismo djecu demobilisanih boraca koja su visokoobrazovana i poznaju strane jezike zaposlili i dali im priliku da se bave ratnim turizmom i zarađuju za život.
Što se tiče demobilisanih boraca, na svaki način im pokušavamo omogućiti da rade ono što mogu i znaju.
Na Ilidži smo već formirali zadrugu, kupili mašine za obradu drveta i oni izrađuju suvenire, slike i sl.
Proizvode prodaju kod Tunela spasa i u Maloj aleji na Ilidži.
Imamo naznaka i da bismo mogli dobiti nekoliko prostora od firme Zadrugar, koja je 70 posto u vlasništvu KS-a.
Pregovaramo i da u hotelu Maršal napravimo istureno odjeljenje kako bi i na Bjelašnici u toku sezone borci prodavali autentične proizvode, kao i u Pionirskoj dolini.
Drugi projekat je naša zadruga Plodovi Bosne.
U pripremi je prodavnica u Pofalićima u kojoj bi prodavali poljoprivredne proizvode, med, sve ono što borci proizvode, istakao je ministar Fišo.
Fišo se ne slaže ni sa poticajima za zapošljavanje u KS-u, odnosno načinima na koji to realizuje Služba za zapošljavanje KS-a, za što novac izdvaja Vlada KS-a.
Egzistencija
- Poticaji za ovu godinu iznose šest miliona KM i ja sam na Vladi glasao protiv načina na koji se ta sredstva daju.
Na ovakav način kao do sada, to nije uredu.
Zamislite šta bi se sa šest miliona KM moglo napraviti u jednoj fabrici koja se bavi proizvodnjom namještaja i sl.
Moguće je napraviti eko-selo na padinama Bjelašnice, na Nišićkoj visoravni i slično.
To bi itekako bilo isplativo i mogli bismo zaposliti indirektno i direktno veliki broj ljudi.
U tom smjeru treba ići, a sve ostale politike zapošljavanja koje se sada provode mislim da nisu uredu i da se to treba promijeniti.
Fokus je da se donese zakon o socijalnom poduzetništvu na nivou FBiH.
Trenutno imamo i Fond za zapošljavanje invalida na nivou FBiH sa budžetom između dva i pet miliona KM, u zavisnosti od budžeta FBiH, ali rezultati rada su neznatni.
Mislim da ova država i sve ove aktuelne politike fokus moraju imati na zapošljavanju i ostvarenju egzistencije.
Sve ono što se dešava, pljačke, krađe, ubistva, delinkvencija, uzrokoju nezaposlenost ljudi, gubljenje ponosa, morala, problemi u porodici.
Ukoliko nešto ne promijenimo, možemo očekivati samo veće probleme.
Što se tiče demobilisanih boraca, mislim da ti ljudi ne traže puno.
Oni samo traže da ostvare pravo na rad, jer oni su se na kraju krajeva borili za ovu zemlju i ova zemlja ima obavezu da ljudima obezbijedi posao, zaključio je Fišo.
