Skip to main content
Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Muharem Fišo prisustvovao je danas u mjestu Sokolina, kod Ilijaša obilježavanju 24. tužne godišnjice stradanja 48 stanovnika Ahatovića, Bojnika i Dobroševića koje je agresor na najsvirepiji način ubio u autobusu, te 18 boraca Armije RBiH koji su u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji poginuli na brdu Ranovača, braneći svoj narod i domovinu. Kako je istakao ministar Fišo u svom obraćanju, na ovom mjestu su mučki ubijeni naši sugrađani iz Ahatovića, Bojnika i Dobroševića. „Taj kukavički pohod protiv nenaoružanih zarobljenika zatvorenih u autobus trajao je nekoliko minuta“, naglasio je ministar i dodao da je u pitanju masakr za koji je teško normalnom čovjeku povjerovati da bi ga i najgori monstrum mogao počiniti. Kazao je da se na sreću i jedan mali dio njih spasio kao i da su oni danas živi svjedoci koji pravu istinu govore i čuvaju od zaborava. Poručio je i da ne učimo nikoga da mrzi, ali da učimo sve istini i vrijednostima slobode i jednakosti. „Kao civilizirani ljudi, što smo mi u najvećim iskušenjima i pokazali da jesmo, pamtimo naše žrtve i tražimo pravdu“, pozvao je ministar Fišo ovom prilikom. I ove godine, pored ministra Fiše, kao predstavnika Kantona Sarajevo, na obilježavanju tužne godišnjice prisutne su bile i delegacije Općine Novi Grad Sarajevo, Općine Ilijaš, boračkih udruženja, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, veliki broj porodica stradalih, preživjeli borci i logoraši, koji su položili cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama. Masakr u Sokolini je jedan od mnogobrojnih ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine. Nakon strašnih tortura koje su prošli u logoru u Rajlovcu, gdje su proživljavali sve što ljudski um ne može ni zamisliti, mnogi od zarobljenih Bošnjaka, nisu ni slutili da će im lažno obećanje dato od agresora „da ih vode na razmjenu“ biti posljednja vožnja - vožnja u smrt. Na današnji dan 1992. godine, neprijateljske snage naredile su mještanima Bojnika, Dobroševića, Ahatovića koji su bili zarobljeni u logoru u Rajlovcu, da uđu u autobus koji ih je navodno, trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 nenaoružanih logoraša odvezao u Sokolinu, gdje su ih na najsvirepiji način ubili. Neprijateljski vojnici po dolasku u Sokolinu naredili su zarobljenicima da legnu na pod autobusa, a onda su autobus zasuli granatama, mecima i bombama. Od 56 zarobljenika osam ih je preživjelo, od kojih je jedan u međuvremenu preminuo, a ostali su živi svjedoci užasnog žločina počinjenog u Sokolini. Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, a i autobus u kojem su dovezeni i ubijeni još se nalazi na istom mjestu i svjedoči o nezapamćenom zločinu počinjenom nad nedužnim ljudima. Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije odale su počast i žrtvama ubijenim u masovnoj grobnici u selu Ravne. Također, položeno je cvijeće na spomen-obilježje ispred Osnovne škole Dobroševići, gdje su se prisutni učenjem Fatihe i minutom šutnje sjetili svih onih kojih danas, nažalost, više nema među živima, a svoje su živote položili za odbranu domovine. Delegacije su obišle i mezarje u Ahatovićima. Tragičnog dana u Sokolini su ubijeni: Meho Bašić, Salem Bečić, Ahmilo Bečković, Fadil Bečković, Nusret Bečković, Edin Bešić, Šućrija Bešić, Ibrahim Boloban, Amir Duraković, Jusuf Džuho, Alija Gačanović, Ćazim Gačanović, Mufid Gačanović, Mujo Gačanović, Mustafa Gačanović, Nedžib Gačanović, Samir Hrustanović, Ejub Kalkan, Ale Mehmedović, Nedžad Mešanović, Midhat Muharemović, Armin Mujkić, Edmir Mujkić, Eldin Mujkić, Fikret Mujkić, Hemed Mujkić, Mirsad Mujkić, Muhamed Mujkić, Refik Mujkić, Salem Mujkić, Šaćir Mujkić, Uzeir Mujkić, Zijad Mujkić, Nazif Mujkić, Ramiz Novalija, Mesudin Malagić, Ramiz Peljto, Ismet Rizvanović, Izet Rizvanović, Mehmed Rizvanović, Nedžad Rizvanović, Sulejman Rizvanović, Enes Suljić, Enver Suljić, Muhamed Suljić, Salih Suljić, Suad Suljić i Ramiz Ušto. Na mjestu Ranovača 02. juna1992. godine braneći svoj narod i domovinu poginuli su: Šaban Brajmaj, Mesud Burić, Džemil Bukalo, Admir Čaušević, Osman Čaušević, Hamid Divolić, Elvedin Đedović, Osman Efendić, Avdo Gačanović, Hamid Gačanović, Nihad Mešanović, Samir Mujkić, Jusuf Suljić, Nijaz Šehović, Nihad Tokmo, Ahmo Uhota, Bećir Žiga i Meho Žiga.