Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Muharem Fišo položio je danas cvijeće na mezar heroja odbrane Sarajeva i komandanta Druge viteške motorizovane brigade Armije RBiH Safeta Zajke koji je svoj život dao za slobodu ovog grada i države. Ministar Fišo je cvijeće položio i počast odao i na spomen - obilježju ispred zgrade Općine Novi Grad Sarajevo.
Ovom prilikom, ministar je istakao da je heroj rahmetli Safet Zajko bio čovjek iz naroda i da je on kao čovjek iz naroda najbolje znao šta treba uraditi u najtežim trenucima za svoju domovinu.
„Istinski je više volio svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu nego sebe. Ponosni smo što smo živjeli u vremenu istaknutih patriota i heroja, poput rahmetli Zajke, dokazujući Evropi i cijelom svijetu koliko se voli svoja domovina“, naglasio je ministar Fišo. Na kraju svog obraćanja, posebno se zahvalio njegovoj supruzi Hidajeti, zbog činjenice da je njihove dvije kćeri Amru i Džanu izvela na pravi put, a na šta bi njihov otac i naš heroj Zajko bio ponosan.
„Za ovakvu stvar može da se žrtvuje i život“, kazao je Zajko jednom prilikom novinaru Oslobođenja i Radija BiH Šefki Hodžiću na Žuči, tamo gdje je i položio svoj život. Poginuo je 17. juna 1993. godine. Prilikom izviđanja neprijateljskih položaja na Mijatovića kosi, u jednom od najisturenijih rovova na brdu Žuč, pokosio ga je neprijateljski rafal pet dana nakon što je ona oslobođena, kada je prilikom oslobađanja poginuo njegov zamjenik i vjerni saradnik rahmetli Safet Isović. Komandant Zajko je tog kobnog dana išao na izviđanje zajedno sa oficirima Prvog korpusa, generalima Alijom Ismetom i Asimom Džambasovićem, te pukovnikom Ibrom Derviševićem, zamjenikom rahmetli Enverom Šehovićem, komandantom Prve slavne brigade. Glavni cilj izviđanja bilo je napredovanje prema rijeci Bosni koja se od mjesta Zajkine pogibije nalazi nekoliko stotina metara i priprema za konačni napad na Vogošću, čime je Sarajevo trebalo biti deblokirano. Kobni metak je pogodio rahmetli komandanta dok je preko dvogleda osmatrao neprijateljske jedinice koje su se nalazile u rasulu. Borci okupljeni oko komandanta Zajke razoružali su paravojne formacije SDS-a na Šiljevića brdu koji su prethodne noći pucali po Buljakovom potoku. Već u prvim borbenim dejstvima borci predvođeni njim ostvarili su značajne vojne uspjehe. Posebno su se istakli u čuvenoj Pofalićkoj bitki 16. maja 1992. godine. Uz Safeta su tada učestvovala u borbama i njegova trojica braće Asim, Sabit i Abid.
Rođen je 01. marta 1959. godine u selu Gaočić kod Rudog. Po zanimanju je bio metalac.
Ratno priznanje Zlatni ljiljan dobio je 1992. godine, a posthumno je odlikovan i Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine. Iza njega su ostali supruga i dvije kćerke. Bio je četvrti sin Salke i Dude koji je poginuo u borbi za BiH. Trojica braće su mu poginula u jednom danu, 28. jula 1992. godine. U njihovom rodnom selu Gaočići kod Rudog četnici su tog kobnog dana ubili Halila i Sulejmana, a na Stijenicama kod Rogatice strijeljali su Munira.
