Skip to main content
U znak sjećanja na lik i djelo ratnog komandanta Zaima Imamovića, a povodom obilježavanja 22. godišnjice njegove pogibije, savezi udruženja dobitnika najvećih ratnih priznanja "Zlatni ljiljan i zlatna policijska značka" Kantona Sarajevo i BPK Goražde organizirali su sinoć prigodnu akademiju u goraždanskom Domu kulture. Na akademiji su govorili ratni komandanti i zvaničnici, među njima i ministar za boračka pitanja KS Muharem Fišo. Kazao je da se Imamovića sjeća kao velikog vojskovođe i dobrog čovjeka koji je uvijek bio uz svoje saborce. "Bio je jedan od najmlađih ratnih komandanata, veliki borac, iskren i pošten čovjek. Sjećam se njegovih dolazaka u Tarčin i na plato Treskavice, pružao je ruku svakom borcu. Predvodio je svoje diverzante u svim borbenim akcijama oslobađanja šire goraždanske teritorije. Heroj i čovjek koji zaslužuje da ustanemo na pomen njegovog imena", istakao je tom prilikom ministar Fišo. Kazao je da će Ministarstvo za boračka pitanja KS nastaviti podržavati rad Udruženja za očuvanje lika i djela Zaima Imamovića. Imamović je rođen u selu Poratak kod Ilovače. JNA je napustio u činu kapetana prve klase. U maju 1992. godine u mjestu Posestra osnovao je Prvu drinsku brigadu, čiji je bio komandant. U borbama je četiri puta ranjavan, a posthumno je odlikovan najvećim ratnim priznanjem ''Zlatni ljiljan''. Poginuo je 9. oktobra 1995. godine u 34. godini života na prvoj borbenoj liniji na lokalitetu Treskavice. Samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH, veliki čovjek, patriota, istinski gazija i heroj oslobodilačkog rata, poginuo je od gelera. Presudnu odbranu Goražda organizirao je u rejonu Preljuće, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osanice do Stoca i Orahovica postaće najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju neprijatelji nikada nisu pomjerili. Već 1992. godine, na tom dijelu ratišta, formirana je proslavljena Prva drinska brigada sa pet bataljona, na čijem čelu je bio rahmetli Zaim Imamović. Redale su se bitke i njegove pobjede na releju Zebina šuma, Stogu, Crnom vrhu, Jabučkom sedlu, Trovrhu ali i njegova ranjavanja. Nije dočekao da uživa u slobodi, za koju se dugo i požrtvovano borio. Smrt je bila brža. Ostala je uspomena na velikog komandanta i heroja.