Ministar Osmanović: Bez suočavanja s prošlošću nema ni budućnosti

Javna ustanova “Fond memorijala Kantona Sarajevo”, u saradnji sa Institutom za islamsku tradiciju Bošnjaka, a u okviru manifestacije “Odbrana BiH – Igman 2021”, danas je organizirala Prvu međunarodnu konferenciju pod nazivom “Kultura sjećanja u Bosni i Hercegovini: Ka institucionalnom okviru”.

Konferenciju, koja je održana u multimedijalnom centru Kovači, otvorio je ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović. U obraćanju učesnicima koferencije on je naveo da je borba za kontrolu nad sjećanjem istovremeno borba za kontrolom nad oblikovanjem, odnosno vizijom sadašnjosti i budućnosti.

“Teško je doživjeti nesreću, zaboraviti je još je teže… Mi ne možemo zaboraviti šta se dogodilo, ali moramo oprostiti. Da bi se to dogodilo, svaka riječ mora biti zapisana, svaka suza izvagana i svaka žrtva izmjerena. Jedini način da to učinimo je da njegujemo kulturu saosjećanja i empatije, kako buduće generacije ne bi nikada ponovile okrutnosti prema onima koji su drugačije nacionalnosti ili vjerske pripadnosti”, rekao je, između ostalog, ministar Osmanović.

Kako je dodao, ako se sjetimo onoga što se dogodilo prije 30 godina, imamo mogućnost izbjeći nove katastrofe. A ako ne, riskiramo postati žrtve vlastite ravnodušnosti. Prema njegovim riječima, pamćenje je temelj svakog identiteta, pojedinca ili kolektiva, koji se zasniva na slobodnoj svijesti o sebi, i o vlastitim protivrječnostima.

“Sjećanje je garant slobode, stoga se etnokratije ne trude uzalud promijeniti i izbrisati pamćenje. Nacionalizmi ga falsifikuju i siluju, preko brojnih sredstava komuniciranja brišu ga podmuklim i lukavim interpretacijama što produbljuje ne samo zastrašujuće ponore među generacijama, nego i između jednog i drugog razreda u školi, stvarajući osobe koje su prijemčive za obmanu, manipulaciju i potčinjenost”, naveo je ministar Osmanović, kazavši da posvetiti službeno određene dane žrtvama genocida, pokolja, ratova i ostalih zločinačkih katastrofa nije dovoljno, kao što nije dovoljno ni samo jednom na godinu odnijeti cvijeće na grob.

Riječ je, objasnio je dalje, o simboličkom činu koji - ako mu nismo posve oduzeli značenje i pretvorili ga u puku retoričku konvenciju, ima autentičnu vrijednost i značenje kojim posvjedočuje osvješćenje čitave nacionalne i državne zajednice.

“Zato neće pomoći samo niti zakonska regulacija o kažnjavanju i zabrani poricanja genocida i ratnih zločina, to mora biti društveni proces koji će katarzično zaštititi forenzičnu istinu koja je utvrđena činjenično i objektivno. Moj zaključak je da bez odgovornog i savjesnog suočavanja sa prošlošću, kroz institucionaliziranu kulturu sjećanja nije moguća niti budućnost”, zaključio je ministar Osmanović. 

Jedan od učesnika konferencije bio je i Amor Mašović, nekadašnji član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, koji je 30 godina tragao za nestalim osobama. On je naglasio kako će BiH morati razvijati specifičan oblik kulture sjećanja.

“Ono što se dogodilo na prostorima BiH, nije se dogodilo nigdje u svijetu. Bar meni nije poznato da su se nakon ili u toku sukoba dešavala premještanja masovnih grobnica, prenošenje skeletnih ostataka iz jedne u tri, četiri, pet različitih grobnica. Poznat je slučaj da je tijelo jednog mladića za sada kompletirano sa šest kostiju iz pet različitih grobnica. Od tih grobnica jedna je primarna, četiri su sekundarne, a međusobno su udaljene više od 30 kilometara”, kazao je Mašović u izjavi novinarima.

Potcrtao je da se kultura sjećanja može odgajati kroz gotovo sve sfere ljudskog djelovanja – od filmske umjetnosti, fotografije, crteža, dokumentarnog filma, spomenika, memorijala, komemoracija, konferencija…

“Međutim, najbitnije je kako u obrazovni sistem cijele države unijeti to nastojanje, tu potrebu da se pokloni dužna pažnja institucionalnom okviru u kojem bi se gajila kultura sjećanja i memorijalizacija”, naglasio je Mašović.

Među učesnicima konferencije bio je i Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica. On je govorio o Memorijalnom centru, odnosnu postojećeg narativa o Srebrenici i narativa koji pokušavaju da oni naprave.

“Najvažnija tema ovoga skupa danas je govoriti o institucionalizaciji pamćenja. Pamćenje, ako  nije institucionalizirano, onda je privatna stvar. To što se nama dogodilo od 1992. do 1995. godine ne smije ostati privatna stvar, mora ući u udžbenike, nastavne planove i programe, mora biti sastavni dio našeg historijskog narativa, i to onako kako ga vidimo mi, a ne bilo ko drugi”, kazao je Suljagić.

Kako su poručili organizatori, cilj ove konferencije dati naučni doprinos osnaživanju institucionale memorije i naučnog razvoja kulture sjećanja i pamćenja u BiH.